Vlasi: Narod skriven iza poreza – Zašto je teorija o "Srbima stočarima" naučna prevara?


Piše: Redakcija "Vlasi Balkana – Čuvari romanskog nasleđa"

U istoriji Balkana malo je tema koje su tako sistematski iskrivljavane kao što je pitanje Vlaha. Dok moderna nauka jasno prepoznaje Vlahe kao poseban etnički supstrat, u delu javnosti i kod pseudoistoričara i dalje opstaje opasan mit: teza da su Vlasi bili samo „Srbi stočari“, a njihov naziv isključivo profesionalna etiketa.

Ovaj članak, oslonjen na radove velikana naše istoriografije, dekonstruiše tu zabludu.


Srednjovekovni „poreski spisak“ kao istorijska varka

Osnovni problem sa kojim se suočavamo jeste priroda srednjovekovnih povelja. One nisu bile demografski izveštaji, već fiskalni dokumenti. Akademik Sima Ćirković je ovaj fenomen definisao kao „staleški preobražaj etnosa“. Administraciju Nemanjića je zanimao poreski doprinos: meropsi su orali zemlju, a Vlasi su gajili stoku.

Međutim, taj stalež nije nastao iz vakuuma. On je bio pravni okvir u koji je smešteno zatečeno, romanizovano stanovništvo koje je zadržalo svoju katunsku organizaciju i sopstveni jezik.

Jezik kao neoboriv dokaz: Onomastički fosili

Najveći neprijatelj teorije o „Srbima pastirima“ je lingvistika. Kako objasniti imena koja ovi ljudi nose u dečanskim hrisovuljama? Imena sa direktnim latinskim korenom su lingvistički fosili njihove etničke posebnosti:

  • Ursul (lat. Ursus – medved)

  • Bun (lat. Bonus – dobar)

  • Vitul (lat. Vitulus – tele)

  • Lupul (lat. Lupus - vuk)

Tvrditi da je srpski seljak postao „Vlah“ i počeo deci davati latinska imena čim je uzeo pastirski štap, naučno je i logički neodrživo.

Arhivska potvrda: Bogumil Hrabak

Dok je Ćirković definisao pravni okvir, istoričar Bogumil Hrabak je kroz decenije istraživanja dubrovačkih i turskih arhiva pružio empirijske dokaze. Hrabak je dokumentovao da Vlasi nisu bili „bilo koji“ stočari, već vitalna etnička grupacija sa jasnim migracionim rutama. Njegovi radovi o hercegovačkim i raškim katunima pokazuju kontinuitet vlaškog identiteta čak i kada se državne granice menjaju.

Pravni zid i zabrana mešanja

U Dušanovom zakoniku i poveljama, zakoni za Srbe i Vlahe su često razdvojeni. Čuvena odredba "Srbin da se ne ženi u Vlasima" nije bila čin mržnje, već dokaz da su to dva različita društvena i etnička organizma. Da su Vlasi bili etnički Srbi, takva vrsta stroge pravne distinkcije (fiskalne segregacije) bila bi potpuno suvišna.


Mit o „Srbima stočarima“ kao ideološki alat

Svođenje Vlaha na puki „socijalni stalež“ je alat pseudoistorije čiji je cilj kreiranje lažne slike o etničkoj monolitnosti Balkana. Priznavanjem vlaškog etnosa mi ne umanjujemo srpsku istoriju, već je prikazujemo onakvom kakva je zaista bila: složena i nastala kroz veličanstvenu simbiozu različitih naroda.

Zaključak: Sinteza nauke protiv zabluda

Naučni front koji su formirali Sima Ćirković i Bogumil Hrabak ne ostavlja prostor za amaterska tumačenja. Ćirković je definisao prirodu njihovog statusa, a Hrabak je vratio glas svakom pojedinačnom katunu. Oni su dokazali da Vlasi nisu bili „izmišljeni“ pastiri, već autentičan narod koji je u srpsku državu uneo sopstveni jezik, zakone i ratnički etos. Negirati njihovo postojanje danas jeste svesno zatvaranje očiju pred kompleksnošću naših korena.


Literatura:

  • Sima Ćirković, Vlasi u dokumentima nemanjićkog perioda (1991).

  • Bogumil Hrabak, Naseljavanje hercegovačkih i bosanskih Vlaha u Srbiju u XV i XVI veku.

  • Milica Grković, Imena u Dečanskim hrisovuljama (1983).

Нема коментара:

Постави коментар

Vlasi: Narod skriven iza poreza – Zašto je teorija o "Srbima stočarima" naučna prevara?

Piše: Redakcija "Vlasi Balkana – Čuvari romanskog nasleđa" U istoriji Balkana malo je tema koje su tako sistematski iskrivljavane ...