Do Berlinskog kongresa 1878, Vlasi su kao takvi popisivani. Na kongresu Srbija kao jedan od uslova za priznanje , dobija ultimatum (od velikih sila i Rumunije, koja je tada i priznata) da Vlahe prizna kao rumunsku manjinu. Tako je i Tihomir Đorđević baš iz tog perioda kada je Srbija bila u obavezi da Vlahe prizna kao Rumune, koristi termin za Vlahe Rumuni (Đorđević T.:Kroz naše Rumune,1906). Vlasi su popisivani kao Rumuni u Srbiji sve do 1948. godine.
Na zadnjem popisu broj izjašnjenih Vlaha je 35.330, a broj Vlaha kojima je maternji jezik vlaški je 43.095. U poslednjih 6o-70 godina broj Vlaha se kretao od 93.440 do 1.368. Očigledno su neki drugi činioci uticali na ove ogromne varijacije (Mihajlović T.: Vlasi u Republici Srbiji prema rezultatima popisa 2011.godine).
U Srbiji postoje dve struje Vlaha. Prva je grupa koja zastupa stav o autohtonom poreklu,o specifičnom idenitetu, o vlaškom kao maternjem jeziku(ljimba Vlahilor), koga treba standardizovati, i da je matična zemlja Srbija. Ove stavove zastupa Nacionalni savet Vlaha, kao krovna organizacija svih Vlaha Srbije, Udruženje „Gergina“ iz Negotina, Matica Vlaha i Vlaška stranka. Ovakvi stavovi dobijaju podršku iz Saveta Evrope nakon 2008, jer se u njegovim dokumentima sada koriste oba izraza za manjinsko stanovništvo istočne Srbije ( Vlasi i Rumuni).
Već više od jednog veka rumunska propaganda prema vlaškom stanovništvu severoistočne Srbije odvija se preko rumunskog sveštenstva. U poslednjih deceniju i po ( 2001-2014) uočeno je jako delovanje rumunske propagande prema vlaškom življu u severoistočnoj Srbiji. Republika Rumunija i Rumunuska pravoslavna crkva ne kriju da im je namera da Vlahe u Republici Srbiji prevedu u nacionalne Rumune, što se smatra kao vid geopolitičkih pretenzija na severoistočnu Srbiju (Raković A.: Nekanonsko delovanje rumunske pravoslavne crkve u severoistočnoj Srbiji ( 2001-2014) kao izričiti vid rumunskih geopolitičkih pretenzija, 2014.).
Treba spomenuti i konzervativnost Srpske pravoslavne crkve na upotrebi vlaškog jezika u crkvenim obredima za potrebe vlaškog stanovništva.Takav stav odavno preovladava u okvirima Srpske pravoslavne crkve ( Iguman Filaret Petrović: Manastir Vratna, Vesnik Srpske crkve za 1891. godinu; Makuljević N.:Crkvena umetrnost u kraljevini Srbiji (1882-1914), Beograd 2007.)
Autor: „Gergina“ Udruženje za očuvanje kulture i tradicije Vlaha
Нема коментара:
Постави коментар